Suradnja među odjelima počinje promjenom fokusa

Pitanje:

Jednom godišnje se odjel u kojem radim (razvoj proizvoda) i drugi odjel (neka vrsta dizajna) moraju dogovoriti o zajedničkoj akciji koja se komunicira klijentima. Kako zbog različitih specifičnosti poslovanja nismo usmjereni jedni na druge tijekom godine, svi taj maratonski sastanak, čini mi se, doživljavaju kao svojevrsnu agoniju u kojoj jedni druge uvjeravamo da je naša ideja bolja. Tako će, bojim se, biti i ove godine i nekolicina bi nas to željela izbjeći. Uz sve to, akcija koja izađe kao produkt našeg nadmudrivanja već nekoliko godina za redom ne ispadne baš dobrom. Osim što se iscrpimo i posvađamo, bilo da se više ugodi njima ili nama, nitko od nas nije zadovoljan, a i reakcija klijenata bude mlaka. Kako ne možemo izbjeći cijelu ovu priču, imate li možda neku ideju ili “čarobne riječi” o tome kako da pristupimo ovom problemu?

Odgovor:

Krenimo od riječi, odnosno glagola, koji kao da ima čarobno djelovanje u Vašem pismu, a to je: izbjeći. S jedne strane se čini da bi za Vas bilo rješenje izbjeći taj sastanak koji Vam slijedi, a i inače se trudite izbjeći svađu i agoniju.

Kako očigledno akcija ide i ove godine (bez obzira na rezultate posljednjih godina), čini se da je ona nekome važna. Nekome tko ju je osmislio i implementirao u poslovanje. Dakle, nju ne možete izbjeći.

Možete li izbjeći nadmudrivanje i svađu među odjelima? Moj je dojam da to pokušavate svih ovih godina (mada ne baš uspješno), a način na koji to radite je da jednom ugodite njima, jednom sebi. Rezultat? Nezadovoljstvo oba odjela kao i mlaka reakcija klijenata.

Sve ovo navodim kako bih ukazala da donekle “začarani krug” kada je izbjegavanje u pitanju. Često nastojanje da minimiziramo štetu, kao i strah od činjenice da bi se šteta mogla dogoditi, rezultira lošim (ili barem lošijim) rezultatima.

Ono što ste svi uspjeli izbjeći jest, kako tek usputno navodite, kvalitetna reakcija klijenata. U nastojanju da izbjegnete svađu i iscrpljivanje, klijenti su pali u drugi plan. Primjećujete li to? Umjesto da se bavite zadatkom i njegovim ishodom, većinu vremena provodite baveći se sami sobom. Ovaj komentar se ne odnosi na Vas osobno, da se razumijemo, već se generalno tiču fokusa oba odjela.

Kao da su odjeli usmjereni jedni na druge i sami na sebe, a klijenti su ostali “kratkih rukava”.

Stoga bi moje čarobne riječi, kako ste ih nazvali, bile – fokus. I cilj. Promjena fokusa i jasan cilj.

Orijentirajte se prema cilju. Kako on glasi? Što je to što trebate učiniti kako biste ostvarili kvalitetnu reakciju klijenata? Što od vas očekuje poslodavac odnosno osoba ili institucija koja vas je angažirala za to? Na to se fokusirajte.

To je ono gdje zajednički morate doći, uz suradnju. Ovo je mjesto na kojem trebate zanemariti međusobne razlike, stilove i svjetonazore, možda. Ako ovo postane projekt na kojem se, za trajanja zadatka, pretvarate u privremeni tim s istim ciljem, imate šansu za uspjeh. Dakle, cilj više nije uvjeravanje drugih ili ugađanje, nadmetanje ega i borba oko toga “čija mama bolje kuha”. Kada jasno odredite cilj, tada će sve vaše aktivnosti biti u službi toga cilja.

Osoba koja vodi ovaj sastanak (a nadam se da takva postoji!) bi trebala biti ta koja će osigurati ispravan fokus. Također, oba odjela, umjesto ugađanja, moraju bar donekle biti spremna izaći iz svoje zone komfora i uvjerenja kako bi omogućila dovoljno prostora za rad i kooperaciju.

Možda bi bilo dobro da na određenim kontrolnim točkama tražite feedback od nekog trećeg tko nije direktno uključen, a može sagledati procese i željene ishode vašeg rada.

Zajedničkog rada. Jesam li to već naglasila?