Rade li vam zaposlenici iza leđa?

Pitanje:

Moj problem je nastao dolaskom mlade i ambiciozne kolegice na odjel (radim kao liječnik). Iako je vrijedna i vrlo posvećena poslu, napravila je za kratko vrijeme veliku pomutnju u našem, do tada, dobrom okruženju. Naime, iako se načelno složi sa svime što ja kažem (po hijerarhiji sam joj nadređena), na kraju sve učini po svome. Važan dio našeg posla predstavljaju i konzultacije s drugim stručnjacima, što ona koristi da im podastre svoje ideje (umjesto zajedničkih, prethodno obrazloženih i dogovorenih). Naknadno se poziva na njihovo mišljenje tj. tvrdi da su to bile njihove ideje. Nakon nekoliko takvih slučajeva, provjerila sam to s kolegama konzultantima, i potvrdilo se da su moje sumnje bile opravdane – radilo se o njenim idejama. Kada sam ju ukorila, demantirala je sve s čuđenjem, a onda opet nastavila po svom.

Imate li ideju kako razriješiti ovaj problem, s obzirom da je posao koji radimo veoma odgovoran i da svu odgovornost snosim ja, a ne ona.

Odgovor:

Krenula bih od Vaše posljednje izjave, a tiče se činjenice da ste Vi osoba koja snosi odgovornost, a ne Vaša nova, mlada, ambiciozna kolegica. Zašto bas od toga? Bitno je imati na umu da ste, štogod da se dogodi, upravo Vi ti koji etički i profesionalno odgovarate. Sama ta činjenica govori da ne smijete zanemariti ovaj problem.

Očigledno se ni sam od sebe neće riješiti kolikogod je u ljudskoj prirodi takva želja uobičajena... Često bismo htjeli da druga osoba shvati, uvidi, prihvati no postoje situacije (a Vaša mi se čini takvom) kada to naprosto nije realno. Iz onoga sto pišete, djeluje mi kao da se radi o vrlo tvrdoglavoj i upornoj osobi koja misli da “zna bolje”, a istovremeno nema dovoljno argumenata i hrabrosti kako bi se direktno konfrontirala. Čak bih rekla da je i manipulativna s obzirom na metode kojima se sluzi.

Odnos nadređenog prema zaposleniku često u sebi ima odredjene “roditeljske” elemente. Naravno, drugačiji je kontekst i pozicija. Ipak, roditelj daje podršku, ohrabruje, upućuje, hvali i potiče, a s druge strane postavlja granice, štiti, zahtijeva, zaustavlja opasne procese i zabranjuje... Spomenute elemente ćemo, vjerujem da se slažete, naći i u odnosima nadređenih i zaposlenika. Kako biste gradili pozitivan odnos s ovom kolegicom, važno je da postoji određena mjera i jednih i drugih elemenata. Možda se ovog časa čini teško prepoznati ono što Vaša kolegica radi dobro, no kako biste bili “zdravi” autoritet, to je potrebno i njoj i Vama.

I odrasli ljudi koji imaju problem s autoritetom, zaobilaze ga i ne prihvaćaju, često u podlozi imaju potrebu za pažnjom zbog koje se tako ponašaju. Naprosto su kroz svoje životno iskustvo navikli dobivati tu negativnu pažnju koja ih, premda je negativna, emocionalno hrani više nego da su “zrak”, odnosno da ih ne primjećuju. Stoga nađite trenutke kada ju možete pohvaliti za posvećenost poslu koju spominjete, način na koji misli, energičnost koju unosi, entuzijazam koji ju vodi ili bilo što što je realno i istinito. Učinite to nasamo, a posebno i pred još ponekim kolegom, tada pohvale dobijaju dodatan značaj. Osim što će Vama ovaj način pomoći kako biste ju vidjeli u širem svjetlu, vjerojatno će umanjiti i njenu emocionalnu glad za pažnjom te će smanjiti njenu potrebu da Vam radi iza leđa. Kad su u pitanju problemi koje navodite, važno je da budete vrlo jasni i konkretni. Vrlo. Prema ljudima koji su iznimno uporni kao Vaša mlada kolegica, neophodno je imati (i ponavljati!) vrlo čvrste granice.

Dakle, kada se nakon razmjene mišljenja dogovorite, jasno joj dajte do znanja “očekujem od tebe da učinis xy. Ni više ni manje od toga”. I tada provjerite, barem u prvih nekoliko puta, s kolegama da li je izvršen zadatak kako ste tražili ili nekako drugačije. Naravno, kolegama najavite da ćete ju povremeno provjeravati jer se nekoliko puta do sada dogodilo da radi na svoju ruku i zamolite ih za strpljenje dok se taj obraac ne promijeni.

Nadalje, ukoliko se ponovi isto, pozovite ju na razgovor u četiri oka i postavite to ovog puta kao zahtjev. Ako krenete ispitivati je li, zašto je, pa kako to, a dogovorili smo se, Vaša intervencija ce izgubiti na snazi: stoga je moj prijedlog da ne propitujete, već da se naprosto (naravno, uz prethodnu provjeru) postavite na način da znate što je na snazi te da ZAHTIJEVATE da takve stvari prestane raditi. Mirno, oštro i bez puno obrazlaganja. Možete tek natuknuti da će samostalne odluke donositi kada (i ako!) bude samostalan liječnik. Ako se krene ponovno čuditi i tvrditi da to što govorite nije točno, dovoljno je kratko reći “ja znam što je bilo” i ne dozvoliti joj da se dalje upliće u vlastite laži.

Moj dodatan prijedlog je da o svemu obavijestite i svog nadređenog. Na način da imate određenih problema s jednom od zaposlenica te da ste odabrali način na koji ćete ih rješavati, zasad samostalno. Također, pitajte možete li joj se obratiti ukoliko ćete trebati pomoć ili savjet... Koristili ga Vi ili ne u budućnosti, vazno je da je Vama nadređeni upućen u čitavu situaciju jer, na kraju, i on je odgovoran za spornu kolegicu. Naravno, ukoliko se pokaže potreba (što bi značilo da se gore navedeno i dalje ponavlja!), tražite sastanak sa svojim nadređenim. Prvo nasamo kako biste ga uputili u problematiku detaljnije, a onda i s mladom kolegicom. Sve ovo će trajati neko vrijeme dok Vaša zaposlenica ne uvidi koji joj je “manevarski prostor”.

Uz zahtjevan posao kojim se bavite, dopalo Vas je da pronađete dodatno strpljenje, vrijeme, kako za pohvale, tako i za strogost, jasnoću, sigurnost i generalno, određenu vrstu budnosti, rekla bih, s ovom kolegicom. Utješno je da, kada ovaj proces privedete kraju, odnosi sa svim drugim zaposlenicima će Vam se činiti super-jednostavnima!