Kako izaći na kraj s "mrgudom"?

Pitanje:

Sudjelujem u pripremi projekta za EU fondove. U projektu sudjeluju tvrtke odnosno javne ustanove iz dvije susjedne zemlje kao  partneri, njih šest ukupno. Od svake tvrtke sudjeluju za početak jedna do dvije osobe.

Već na prvim sastancima vidjelo se da imamo u timu osobu koja u startu kreće s izjavama:

"to će biti teško", "kod nas se to ne može napraviti", "država je problem", itd.

Bojim se da će nam ta osoba (koja je nominirana od strane jednog od partnera) stvarati dosta teškoća u diskusijama i donošenju zaključaka. Osoba je sigurno kvalitetna u svojoj struci, međutim u odnosima imam osjećaj da ćemo imati uteg-sidro koje će nam otežavati put naprijed prema sjajnom projektu koji donosi veću kvalitetu života stanovništvu uključenih područja iz obje države.

Kako se postaviti s obzirom da je osoba zaposlenik druge tvrtke i da na nju nemamo direktan utjecaj?

Odgovor:

Kada bismo situaciju koju opisujete proizvoljno nazvali zakonom malih brojeva (naime, radi se o maksimalno 12 osoba), velika vjerojatnost je da će jedna od njih biti negativno nastrojena. Kao što u Vašem slučaju i jest! U bilo kojem okruženju, poslovnom, privatnom ili na uzorku slučajnih prolaznika na cesti, vjerojatno biste naišli na tu jednu. Znam da ovaj uvid ne rješava Vaš izazov, no možda Vam može pomoći da mu pristupite kao očekivanom i „normalnom“.

S obzirom na Vaše pitanje, sagledala bih situaciju s dva aspekta.

Prvi bi bio organizacijski, dakle nešto kao makro-perspektiva. Pitanje je možete li ju implementirati na ovaj slučaj, no svakako Vam može biti korisna kod nekih budućih, sličnih situacija.

Naime, kako bi se prevenirao ovakav slučaj, ne bi bilo loše razmotriti kriterije po kojima tvrtka šalje svog predstavnika. Postoje li? Naime, različito će se ponašati netko tko je poslan od strane poslodavca da „popuni prazninu“, od nekoga tko je zainteresiran, ima iskustva na sličnim projektima ili bar ima iza sebe neke uspješne projekte na drugim poljima (pa je tako već inicijativa, kreativnost, motiviranost i suradljivost pokazana i dokazana). Iz Vašeg pisma ne vidim imate li Vi osobno tu mogućnost da utječete na kriterije i pregovarate o njima, no možda ste u kontaktu s osobom koja ima. Da sumiram, s organizacijske strane gledano, dugoročno će Vam koristiti otvoriti temu kriterija te ju komunicirati tvrtkama partnerima.

Drugi kriterij možemo nazvati interpersonalnim. Sada kada je negativna osoba dio Vašeg tima, kako razvijati odnos s njom i umanjiti eventualno djelovanje njenog pesimizma.

Jedan od važnih preduvjeta svakog odnosa pa i ovog je - poštovanje. Poštovanje mišljenja, iskustva pa i percepcije. Naglašavam ovo jer je često prvi poriv koji ljudi imaju u odnosu s pesimistima taj da ih razuvjeravaju. Tanka je linija između razuvjeravanja i agresivne komunikacije, a poruka koju time šaljemo je uglavnom na tragu „nisi u pravu, ja znam bolje, glup(a) si“ i sl.

U podlozi negativnog razmišljanja je prije ili kasnije određena doza nesigurnosti, opreza, straha, tjeskobe... Stoga rečenica tipa „vidim da ste Vi oprezni s ovom idejom“ nešto čime možemo otvoriti vrata komunikaciji. Ono što je neophodno kao nastavak razgovora je pitanje koje ili produbljuje naše razumijevanje („kakvo je Vaše dosadašnje iskustvo sa sličnim problemima?“) ili traži od osobe da konstruktivno doprinese rješenju („Što je ono na što biste Vi posebno obratili pažnju?“) Oba načina služe tome da, nakon što smo uvažili njihovo stajalište, tražimo djelotvorno rješenje zajedno. Time mičemo i komunikaciju i moguće rješenje iz pat-pozicije. Osim toga, čuti ćete vjerojatno i korisna iskustva koja će biti vrijedno imati na umu.

Pesimisti neće preko noći postati optimisti, što god da im kažemo. Na neki način, to je njihovo pravo. Ipak, naše je pravo na dobar način tražiti da preuzmu dio odgovornosti u sagledavanju, rješenju i napretku.

Pretjerana predostrožnost je dio njihove realnosti (bilo da se radi o istinskom životnom iskustvu zbog kojeg su ju razvili ili o subjektivnom doživljavanju) stoga imajte na umu da gradite odnos s nekim tko je ranjen. Pa bilo da se radi o stvarnim ili umišljenim ranama, liječi ih samo strpljenje, uvažavanje i odnos povjerenja.