Prijaviti malverzaciju ili ne, pitanje je sad!

Pitanje:

Imam dvije moralno-etičke dvojbe koje me muče već duže vrijeme, pa molim za savjet. Dugo godina radim u jednoj tvrtki u kojoj još od početka slušam priče kako su se određene osobe okoristile na račun firme. Sve je to na razini svojevrsnog trača, međutim gdje ima dima ima i vatre.
Inače, priroda posla je takva da se određenim “lobiranjem” dobivaju ugovori/poslovi i to mi čak na neki način nije neobično. Iako je neetično, u današnjem svijetu biznisa to je očito postalo normalno.
Dakle, moja prva dvojba je, kako postupiti u situacijama gdje ti nadređeni daje uputu što trebaš napraviti, s opravdanjem da uprava tako traži ili da je dogovoreno na top nivou (uprava ili vlasnici), a ti pouzdano znaš da je to na neki način loše i štetno za firmu ili kontra nekim prethodnim dogovorima?
Drugi slučaj koji se dogodio, i koji sam slučajno otkrio, jest da je kolega na istom nivou/radnom mjestu kao i ja sudjelovao u izvlačenju određene manje svote novca krivotvorenim papirima o čemu imam dokaze i sigurno znam da je sudjelovala i jedna C-level osoba, a čak sumnjam da je uključen i naš neposredno nadređeni.
To me svakodnevno opterećuje u poslu, tim više što ta osoba sjedi stol do mene i pravi se da je sve normalno. Sad me zanima kako postupiti u cijeloj situaciji? Da li šutjeti i praviti se da ništa ne znam, reći kolegi da znam sve, obratiti se upravi ili direktno vlasnicima osobno ili anonimno?

Odgovor:

Zahvalna sam Vam na pitanju vezanom uz etičnost jer je to tema koja je češće sastavni dio naših misaonih procesa nego što o njoj razgovaramo, a važna je i čini jednu finu opnu našeg bića te definira tko smo. Određuje naš identitet do neke mjere, bili mi toga svjesni ili ne.
Krenimo s prvom dilemom: Vi pouzdano znate da je neki postupak štetan za firmu. S druge strane, postoji informacija da je on dogovoren na top nivou. Moje pitanje je, zna li top nivo da je taj postupak štetan? Zna li to Vaš nadređeni koji Vam daje uputu? Ne bih se tu zalijetala i pretpostavljala da znaju premda Vam se to može činiti logičnim, no logika i istina ne idu uvijek ruku pod ruku. A i najbolji način za provjeru je upravo davanje Vašeg mišljenja i argumenata.
Nakon što su upozoreni, mogu uvažiti ono što ste im rekli ili ipak donijeti štetnu odluku. U prvom slučaju ćete biti zadovoljni i dobiti njihovo poštovanje i zahvalnost, dok ćete u drugom slučaju ipak vjerojatno postupiti u skladu s onim što se traži od Vas. No nećete biti potpuno nezadovoljni jer ste pokazali inicijativu i znanje…a time ćete osnažiti svoje samopoštovanje.
A ako Vas iznenadi što su unatoč rečenom donijeli štetnu odluku, sjetite se da je svijet pun pojedinaca koji žive neuredno, nastavljaju pušiti, ostaju u lošim odnosima, zapostavljaju ono što im je najvažnije – odnosno, donose štetne odluke. Tako je i s tvrtkama.
Što se druge dileme tiče, bazično pitanje je: poduzeti nešto ili ne? Nastavak pitanja bi se odnosio na (ako je odgovor “da”!), što i kako.
Razmislite, što bi se dogodilo za mjesec, dva, šest ako odlučite ništa ne poduzeti? Bi li došlo do promjene u Vašoj radnoj produktivnosti, motiviranosti, odnosu prema kolegama? Kako biste se osjećali? Pokušajte to vizualizirati, zatvorite na par trenutaka oči i iznutra “gledajte” što se s Vama događa. Mijenja li Vas i na koji način činjenica što niste reagirali? Jeste li se uspjeli odmaknuti i prihvatili realnost ili s vremenom u Vama raste osjećaj ljutnje, razočaranja, nezainteresiranosti ili bespomoćnosti?

Ako ste uspjeli “probaviti” navedene događaje tijekom vizualizacije budućnosti, tada ćete naći načina da integrirate sebe u okruženje unatoč saznanjima koja imate. No ako Vas cijela priča nastavlja mučiti, kao i do sada i možda Vas dodatno opterećuje, znak je da ste dotaknuli svoju etičku opnu i da je protivno Vašim vrijednostima (pa i biću, rekla bih!) ne reagirati.
U tom slučaju, s ciljem da zaštitite tvrtku vodite jednako toliko računa o tome da zaštitite sebe. Pri tome mislim na sljedeće: prođite sve podatke još jednom, ako oko bilo čega imate tek pretpostavku, provjerite ju prije reagiranja. Sve prikupljeno imajte napismeno, jasno, sistematizirano. Možete se posavjetovati s nekim neovisnim odvjetnikom. Također,proučite hijerarhiju, odnosno povezanosti, poznanstva i motive visoko rangiranih osoba. To će Vam pomoći u donošenju odluke oko toga kome se obratiti. Ovdje moram sugerirati da obraćanje kolegi u čijem ste radu uočili malverzacije, s direktnom konfrontacijom ne vidim kao učinkovito niti svrsishodno. Reći mu “ja znam sve”, kod njega može potaknuti nelagodu i strah, a kako su vjerojatno u čitav slučaj uključeni, kao što kažete, i više rangirani kolege, ovim potezom možete uzburkati emocije, a glas neće doći do onih kojima je važno.
Kome je uistinu važno? Tko će profitirati od informacija koje imate i cijeniti ih? Uprava? Vlasnici? Vjerujem da ćete tu odluku lakše donijeti nakon što promotrite odnose i procese, kao što sam gore spomenula. Direktno obraćanje ima svojim prednosti, kao i anonimno. Direktnim obraćanjem smanjujete mogućnost dodatnih malverzacija i činite process bržim, dok Vam anonimnost daje dodatnu količinu zaštite i opreza.
I na kraju: razumijem da Vam ovo saznanje donosi određenu količinu nelagode, u najopćenitijem smislu te riječi. No imajte na umu da će Vam i situacija u budućnosti, ukoliko odlučite reagirati, također (bar u nekoj fazi) donijeti svojevrsnu nelagodu. Ove dvije nelagode su različite po svom sastavu i “okusu”, ali su obje stvarne i izvjesne. Pitanje, na koje samo Vi znate odgovor je:koju od njih dvije ste spremniji nositi?