Je li moguće uvođenje u posao od danas do sutra?

Dosta dugo radim u prilično velikoj i uspješnoj privatnoj firmi. Unazad godine-dvije počeo sam primjećivati kako se novozaposleni (a svako toliko dolaze jer konstantno rastemo) u početku dosta teško snalaze i treba im više vremena nego što bi gazda htio. Kasnije sve to dođe na svoje, premda uz dosta stresa pa i nervoze. Jedan sam od menadžera i nekako bih htio pomoći u ovim situacijama te sam razmišljao da bi bilo lakše kada bi se svakome dodijelio neki učitelj, netko tko bi uvodio novoga u posao (mada to i bude njegov nadređeni, ali ni on uvijek ne može biti na raspolaganju zbog obima posla). Zanima me što kažete na tu ideju, da li se tako nešto i inače radi, a još više, kako tako nešto “prodati” gazdi, a da i on uvidi svrhu?

Odgovor:

Pozdravljam Vašu ideju! I ne samo to, pozdravljam činjenicu što ste primijetili potrebu za uvođenjem mentorskog sustava. Mentor bi bio osoba koju Vi nazivate učiteljem, što on zapravo i jest, dakle netko s iskustvom tko novu osobu uči i uvodi u posao.

Odgovor na Vaše pitanje koje glasi “da li se tako nešto o inače radi” mogu dati načelno i glasi – da, premda, kada bismo gledali u nekom postotku, rekla bih da barem 50% organizacija u ovom procesu funkcionira po principu kao i Vaša tvrtka, a taj možemo nazvati “Snađi se, druže”. Druga polovica, ili čak i nešto manji broj, u svojim procedurama ima jasno definirane korake o tome tko, kako i unutar kojih vremenskih okvira te sa kojim ishodima mentorira novozaposlenog. Nekad je to (ovisno o kompleksnosti posla) i više od jedne osobe, no najčešće je mentor taj koji prati čitav proces.

Pogledajmo par ključnih momenata iz Vašeg e-maila, a nešto od toga Vam svakako (in)direktno može poslužiti kao “prodajni argument” za Vašeg gazdu.

Želja da se novozaposleni uhoda u roku od 48 sati je prisutna kod velike većine poslodavca. U tome nema ništa loše, naime – zato su ih i zaposlili! S druge strane, ta želja je potpuno iracionalna i ako preraste u očekivanje, počinje stvarati probleme kako poslodavcu, tako i zaposlenom.

Nemoguće je. Ovisno o složenosti posla, kao i prethodnim znanjima i iskustvima, za potpuno ovladavanje zadacima i odgovornostima novog radnog mjesta, potrebno je barem 3 mjeseca, češće 6, a u nešto rjeđim slučajevima i godina dana. Pa i više. To vrijeme razborit poslodavac uzima u obzir već pri planiranju širenja kao i davanju oglasa za radno mjesto. Mentorski sustav može pomoći da se spomenuto vrijeme optimalno iskoristi, možda i pomalo skrati, ali s time ne treba bezrezervno računati. Ono s čime se može računati je da će nova osoba manje učiti iz svojih iskustava po principu “pokušaj – pogreška” te da će se drugi ljudi u timu manje baviti ispravljanjem tih pogrešaka, a dugoročno će biti manje stresa, nelagodnih situacija (među članovima tima i/ili prema klijentima) i nervoze kao posljedice nestrpljenja.

U nekim slučajevima moguće je osmisliti intenzivnu obuku – vremenski period u kojem novozaposleni (ova metoda se češće koristi kada ih je više), prolaze čitav niz edukacija i aktivnosti s ciljem uvođenja u posao. No i nakon obuke ostaju specifičnosti, odnosno “iznimke od pravila” zbog kojih bi bilo korisno da imaju mentora.

Tko i pod kojim uvjetima bi mogao biti mentor? Netko tko je stručan, iskusan, voljan, i ne samo voljan – već zna i kako. To su oni ljudi koji praktično, jednostavno i plastično znaju prenijeti znanje. Osoba koja nema tu vještinu teško da može biti uspješan mentor. Nadalje, bilo bi bitno da se mentora u periodu obuke rastereti od dijela operativnog posla. U suprotnom, teško će imati priliku posvetiti se novoj osobi. Naravno, lijepo bi bilo honorirati ovaj angažman, ukoliko je to moguće. Ako se ne mogu izdvojiti novčana sredstva, možda slobodnim danima ili pak dodjelom neke posebne zahvalnice pred ostalim zaposlenicima… Ljudima znači da je njihov rad prepoznat i vrednovan, makar i “samo” kroz pohvalu i iskazivanje zahvalnosti.

Što od svega toga ima poslodavac? Više reda i jasnoće, sigurnost u održavanje standarda poslovanja, manje stresa i pogrešaka te zadovoljnije i samopouzdanije zaposlenike. Nije malo, zar ne?