Možemo li istovremeno biti šef i prijatelj?

Pitanje:

Već par godina radim u jednoj tvrtci koja se bavi direktnom prodajom.Također, tu radi i moja kolegica,s kojom se družim i privatno,tj.prijateljice smo. U izvršavanju radnih zadataka uvijek smo bile tim. Često sam ja malo više dala od sebe kad je trebalo ostvariti ciljeve,ali trudila se i ona.

Prije nekog vremena dobila sam unapređenje i tako sam prijateljici postala nadređena. Situacija na poslu se od tada promjenila. Ona je postala inertnija, često je moram podsjećati na njene zadatke. Tada ih izvrši, ali i dalje je spremna provesti par sati gledajući u prazno. Meni je pak takva situacija nepodnošljiva. Nisam sigurna kako trebam reagirati,što joj reći,a da je ne povrijedim.

Zbog mojih novih, dodatnih obaveza u firmi ne mogu se više toliko posvetiti prodajnim aktivnostima. Molim Vas savjet kako uskladiti odnos,tj.kako povuči crtu između posla i prijateljstva.

Odgovor:

Situacija koju navodite uistinu nije jednostavna jer ste dosada funkcionirali sa svojom kolegicom uglavnom iz jedne (prijateljske) uloge, a odnedavno imate i novi odnos, onaj nadređenog i zaposlenika. Zvuči kao da ste, na neki način, “podijeljena ličnost”, zar ne? I vjerojatno Vas zbunjuje situacija tih podvojenih uloga jer se isprepliču dvije različite energije – one u kojoj joj delegirate zadatke i tražite izvještaje s onima u kojima ležerno čavrljate i planirate npr. Izlazak u kino ili shoping. Prirodno je da ste zbunjeni pa i, kako mi se čini, pomalo frustrirani, pogotovo u ovom period u kojem se još nisu iskristalizirane posebnosti kao niti ustabilila Vaša nova uloga, ona nadređene.

Budući da je Vaša zajednička povijest zasnovana na prijateljstvu i da u njoj imate očigledno dosta “kilometara u nogama”, pitajte se što biste učinili s bilokojim problemom kada bi se pojavio u odnosu…?

Moja pretpostavka je da biste sjeli s njom i razgovarali. I mislim da je upravo to mjesto s kojeg treba krenuti. To je “teren” koji je objema poznat, gdje imate međusobnu naklonost i povjerenje. Sigurno je da, kao što je Vama neobična činjenica da ste joj postali nadređeni, tako i njoj čudno i zbunjujuće što u Vama više nema kolegicu s kojom timski radi (kao što ste gore naveli). Ako pogledamo stvari iz njene perspektive, može se reći da je ona , dobivši novu šeficu, zapravo izgubila kolegicu s kojom je dijelila posao, odgovornosti, teškoće, podršku… Dakle, i njen se svijet donekle promijenio.

Stoga mi se čini da bi otvoren, prijateljski razgovor o tome što je tko dobio, a što izgubio ovom promjenom, bio dobar početak kristalizacije. Nakon što inicirate ovakav razgovor, imate joj priliku reći stvari iz uloge prijatelja: što Vas zbunjuje, što Vam je teško, čega se plašite (onoga o povređivanju), a onda i kako vidite budućnost u smislu održavanja prijateljstva, ali i uspostavljanja korektnog poslovnog odnosa… Naravno, pitajte ju kako se ona nosi s ovom promjenom, ima li nekih prijedloga o tome kako adekvatno brinuti o oba aspekta odnosa i sl. Svakako u dogovor unesite i onaj dio što očekujete od nje kao od zaposlenika te ju pitajte kakav šef bi ona željela da budete. Možete naravno prokomentirati i što bi bilo drugačije da ste Vi na njenom, a ona na Vašem mjestu. Na kraju, možete i dogovoriti neki mali plan i unijeti duh zafrkancije u njega. Kao recimo da ste pod pauzom prijateljice, i van ureda nikada se pričate o poslu. Tako ćete joj lakše za vrijeme rada moći reći “hej, o novim cipelama ću radu pod pauzom!” Ili kad Vas navečer nazove i krene o poslu, ležerno možete odgovoriti “jooooj, dobili ste svoju staru prijateljicu koja nema pojma o tome što radite!” i sl. S dozom zdravog humora, uz prethodni dogovor i poštovanje granica, lakše ćete biti autentičan nadređeni u radno vrijeme, kao i bliski prijatelj nakon njega.