Čemu služe laži na poslu?

Pitanje:

U zadnje vrijeme primjećujem na poslu da ljudi poprilično lažu. Govore neistinu, ako hoćete ili ju već nekako svjesno iskrivljuju. U većini slučajeva se vrlo brzo razotkrije što se dogodilo, ali kao da se takve stvari toleriraju bez posljedica. Zanimljivo je da se ti koji su razotkriveni naprosto prave blesavi i sve prođe. Nemam neki konkretan primjer oko kojeg trebam Vaš savjet, samo bi me zanimalo što mislite o tome, odakle tolika potreba za laganjem... 

Odgovor:

Premda ju Vi osobno u posljednje vrijeme češće primjećujete, vjerujem da ćete se složiti da je laž civilizacijska tekovina. Kao i brojne druge običaje, naslijedili smo ju od svojih predaka, a činjenica da je preživjela stotine generacija govori o tome da ima svoju svrhu (bez nužnosti da ju okarakteriziramo kao dobru ili lošu).

Kada bismo napravili gradaciju laži, od svjetlijih prema tamnijima, tada bi svakako na prvom mjestu bila bijela laž: neistina koju izgovorimo kako bismo zaštitili drugu osobu (ili barem mi tako vjerujemo). Bijele laži često govorimo djeci jer smatramo da nemaju kapaciteta razumijeti kompleksnost istine ili ih pak želimo zadržati u naivnosti (dakle,ponovno zaštititi) od istine koju će s vremenom saznati.

Nešto manje bijele laži, posebno u poslovnom svijetu, uglavnom imaju svrhu da zaštite onoga koji laže. Ili, kao što Vi navodite, „ljudi imaju potrebu za laganjem“ kako bi zaštitili sebe. Laž u ovom slučaju pomaže da se „premjesti“ odogovornost na nešto ili nekog drugog, da se umanji nesposobnost ili da se greška učini manjom nego što je (pa možda i s idejom da se ostane bezgrešan!) Nitko ne voli čuti kritiku, premda nam je ponekad potrebna, a ovakva vrsta laži daje priliku onom koji ju izgovara da ga kritika zaobiđe, barem na neko vrijeme. Tu stupa na snagu Vaš uvid o tome da se često kasnije razotkrije istina, no bez nekog većeg efekta ili posljedica. Osoba koja je lagala je (na kratke staze) uspjela u svom naumu da odoli prvom „udaru“ ljutnje, kritike, pozivanja na odgovornost i sl, a s vremenom se taj emotivni odgovor razblaži i, kao što kažete, „sve prođe“. Ipak, unatoč činjenici da posljedica izostane, barem vidljiva, mislim da osobe koje često koriste ovu taktiku s vremenom postaju transparentni kolegama, a samim time dugoročno gube njihovo povjerenje pa i poštovanje. Dakle, posljedica je vrlo vjerojatno promjena odnosa i očekivanja...a to nije malo.

U podlozi ovih sivih laži je najčešće strah. Većina strahova je iracionalna (samo u našoj glavi!), no to ih ne čini manje stvarnima za nas. Ako u našoj unutrašnjoj stvarnosti očekujemo da će netko biti agresivan, smatrati nas glupima, ismijavati nas, smatrati da nismo dovoljno vrijedni, prestati nas voljeti i sl, nadamo se da ćemo sve to izbjeći postupkom laganja. I tako sebi objašnjavamo potrebu da lažemo. Naravno, nakon što prođe taj kritičan trenutak, nerjetko osjećamo krivnju što smo lagali... Znam, nalikuje na začarani krug, i on to uistinu jest, sve dok jednom ne odlučimo promijeniti da li svoje iracionalne misli i vjerovanja ili „riskiramo“ s istinom i gledamo neki novi, realni razvoj događaja.

I najsivlje laži tiču se opet nas samih, ali ne s ciljem zaštite već s ciljem pridobivanja neke koristi. Korist ne mora biti materijalna (premda može!), ona je češće psihološka: postoje ljudi koji vjeruju da svoju dobrobit mogu ostvariti ukoliko drugi ljudi rade za njih. A to im omogućuje filigranski splet malih i većih laži, iskrivljenih postavki i emotivnih ucjena zvan - manipulacija. Umjesto da otvoreno traže i tada njihova potreba bude prihvaćena ili odbijena, oni često upravljaju odnosima kroz emocije (bilo da se radi o izazivanju reakcija ili „nudeći“ svoje emocije (npr. pretjerana zahvalnost, ovisnost,  uvrijeđenost, suze...) Oni su, na intuitivnoj razini, temeljito razradili načine na koje mogu utjecati na druge. Doza empatije za ove ljude leži u njihovom ranom vjerovanju koje kaže da otvoreno tražiti za sebe može biti opasno te da ih okolina neće prihvatiti već je potrebno da pažnju, poštovanje, suradljivost, važnost i mogućnost utjecaja „ukradu“ od drugih.

Mislim da većina laži na poslu proizlazi iz one srednje nijanse. Naravno, ima i različitih međutonova, no vjerujem da će Vam ovo biti dovoljno pregledno za dalje razmišljanje. Osim toga, možete razmisliti odakle Vam se baš u ovom periodu nametnula tema laganja. Kakve veze ona ima s Vama? Koja je Vaša potreba?