Kako je izbjeglička kriza "podijelila" odjel?
Pitanje:
Radim u inače skladnom odjelu jedne internacionalne tvrtke, no u posljednjih dva tjedna puno je negativnih emocija. Razlog tome su aktualna događanja vezana uz sirijske izbjeglice te pitanja kao što su: zašto odlaze iz Sirije, umjesto da se bore u svojoj zemlji? Kako to da među njima ima dosta zdravih muškaraca? Hoće li islam preplaviti Europu? Treba li zatvarati granice? Ugrožava li se njihovim dolaskom naša egzistencija i radna mjesta? I slično.
Odjel se podijelio na one ZA i PROTIV. Nakon nekoliko godina suradnje, moram priznat da me sablaznila količina netrpeljivosti, sumnjičavosti pa i mržnje, rekla bih, kod nekih kolega. Argumenti tu ne pomažu, podsjećanje na strahote koje su i nas zadesile prije 25 godina, kao ni poziv na humanost. Rasprave lagano zamiru, svatko se ukopao u svom stavu, ali ja i dalje osjećam priličnu količinu razočaranja i odbojnosti prema onima s radikalnim, i po meni, nehumanim stavovima. Inače sam tolerantna i imam poštovanja za različitost mišljenja, ali ovog puta naprosto teško suzbijam odbojnost. Nadam se da će proći jer moramo funkcionirati kao tim. No ne razumijem odakle mi tako snažne negativne emocije? Imate li Vi objašnjenje?
Odgovor:
Osim mnoštva emocija koje spominjete (namjerno ih neću nazvati negativnima jer sve emocije imaju svoj smisao i svrhu te ih ne valja dijeliti na „loše“ i „dobre“), upadaju mi u oko dva pojma – mišljenje i stav.
Mišljenja su posljedica našeg kognitivnog procesa. Donosimo ih nakon prikupljanja informacija, učenja, ali i iskustava s određenom temom. Ponekad i nemamo mišljenje, ukoliko ne baratamo gore navedenim. Mišljenje u principu možemo argumentirati i čuti tuđe...nekad ćemo ga promijeniti, češće ne, no s mišljenjima uglavnom nemamo snažne emocije. Zato je razmjena mišljenja često konstruktivna..na neki način učimo jedni od drugih, razmjenjujemo iskustva i proširujemo svoju sliku u odnosu na neku temu.
Kada kažete „svatko se ukopao u svom stavu“ uistinu koristite sjajnu sličicu za definiciju stava! Oni su baš takvi: snažni, tvrdi, ukopani, emotivni. Brojne stavove smo usvojili još kao djeca u najranijem okruženju obitelji, susjedstva, škole. Stavove o tome kakvi su npr. muškarci ili žene, pripadnici drugih nacionalnosti, kakav treba biti u životu, što je uistinu važno itd. Bili oni pozitivni ili negativni prema nekom, uglavnom su uopćena i pojednostavljena slika svijeta...teško ćemo ih argumentirati, naprosto tvrdimo da je „to tako!“ I rijetko ih s odrastanjem mijenjamo, dakle nisu toliko fleksibilni. Dapače, gotovo uvijek se okružujemo s ljudima koji imaju slične stavove našima i tako „proširujemo“ vlastiti svijet.
U stavove spadaju i vrijednosti. Ljudske vrijednosti koje nas čine osobom koja jesmo. Od važnih vrijednosti je sastavljena srž našeg bića stoga ne čudi da smo ju spremni braniti različitim emocijama.
I kada povežemo Vaš slučaj sa stavovima i vrijednostima, čini se da su upravo razlike u njima podijelile Vaš odjel.
Vi indirektno i navodite svoje vrijednosti: humanost, dijeljenje, empatija, poštovanje, tolerancija, povjerenje. U Vašem pitanju čuju se brojne emocije kao što su: ljutnja, razočaranje, odbojnost. Ovdje govorim o Vašim osobnim emocijama. Ona koja izostaje kod Vas, a u podlozi je stavova Vaših kolega je – strah.
Netrpeljivost, sumnjičavost i mržnja su posljedice straha. A on može biti iznimno snažan pokretač. Dolazi u različitim oblicima kao što su strah od nepoznatog, novog, drugačijeg. Strah od, generalno, neizvjesnosti. Strah za osobnu egzistenciju, strah za sigurnost bližnjih, kao i strah od gubitka kontrole nad vlastitom sudbinom (koliko god vjerovanje da ju kontroliramo bilo utopističko!)Strah da nismo (ili nećemo) biti dovoljno važni, sposobni, uspješni... Koliko god se 99% naših strahova nikad ne obistini, toliko su oni snažni pokretači naših stavova.
Kao što rekoh, među Vašim emocijama se ne čuje strah, no zvuči li Vam ovo poznato?
Budući da sami kažete kako osjećate odbojnost prema kolegama koji imaju suprotan stav od Vašeg, možda će Vam biti korisno razumijeti odakle njihove emocije dolaze. Pa Vam ovo objašnjenje može poslužiti kao doza empatije za njih. Nije lako živjet sa strahom svaki dan, zar ne?
Naravno, ovo je moje mišljenje, nikako stav.
-
Je li određena količina dekoncentracije nakon godišnjeg odmora normalna?
-
Koji spol češće traži pomoć poslovnog coacha?
-
Što je mogući ishod kad preuzmemo posao koji nije naša odgovornost?
-
Strah u ulici državne službe
-
Suradnja među odjelima počinje promjenom fokusa
-
Je li moguće uvođenje u posao od danas do sutra?
-
Čeznete li za pohvalom?
-
Kad Vas na poslu pogodi trač, odbijte popiti otrov!
-
Dostojanstvo u poslovnom svijetu: "in" ili "out"?
-
Bez povišice, isplati li se uopće napredovati?
-
Prijaviti malverzaciju ili ne, pitanje je sad!
-
Morate li biti talac situacije na poslu?
-
Može li se zadovoljiti šefova kontradiktorna očekivanja?
-
Novogodišnja odluka: napredovanje!
-
Kako "probuditi" onoga koji čeka mirovinu?
-
Možemo li istovremeno biti šef i prijatelj?
-
Nerješavanje problema može dovesti do agonije...
-
Nerješavanje problema može dovesti do agonije... (2. dio)
-
Što kada kolega "preko noći" napusti tvrtku?
-
Kako zaštititi kolegicu, a da ne ugrozim vlastito radno mjesto?
-
Je li povišica dovoljna za motivaciju?
-
Postoji li idealan stil komuniciranja?
-
Što kada isprika nije dovoljna?
-
Više posla za istu plaću. I što sad?
-
Što kada Vas zaposlenik uporno "preskače"?
-
Kako se braniti od optužbe za mobbing?
-
Želite izgraditi autoritet?
-
Je li ono što drugi žele čuti uistinu ono što trebamo reći?
-
Što kada ste kompetentniji od šefa?
-
Čemu služe laži na poslu?
-
Nosi li jednakost po hijerarhiji i jednaku količinu moći?
-
Je li nostalgija za prethodnom firmom „normalna“?
-
Dokle seže naš utjecaj na poslu?
-
Kako izaći na kraj s "mrgudom"?
-
Koliko je važan talent u poslu?
-
Feedback - formalnost ili potreba?
-
Kako preraspodijeliti posao na dobar način?
-
Kako preživjeti degradaciju?
-
Delegirali su Vam zadatak? Tražite i ovlasti!
-
Treba li podmetati leđa za kolege?
-
Je li česta promjena radnog mjesta rješenje ili problem?
-
Kako kod šefa "pripremiti teren" za razgovor o povišici?
-
Kako je izbjeglička kriza "podijelila" odjel?
-
Zašto ponekad nadređenom treba reći "ne"?
-
Kako razvijati vlastiti posao?
-
Rade li vam zaposlenici iza leđa?
-
Kako poboljšati izglede na razgovoru za posao?
-
Kako prevladati strah od delegiranja?
-
Kako prijeći Rubikon i postati privatnik?
-
Uzimaju li kolege popuštanje oko termina godišnjih odmora "zdravo za gotovo"?
-
Radno mjesto sam dobio. A koji mi je posao, zapravo?
-
Tko je osoba između čekića i nakovnja? Menadžer!
-
Kako potaknuti sramežljive, a utišati glasne?
-
Otkaz je najteže dobiti, a nije ga lako niti uručiti...
-
Što sa šefom kojeg zanima samo vlastita pozicija?
-
Koja je cijena kad se sa zaposlenicima zaigraju "igre prijestolja"?
-
Što kad se uzorna tvrtka pokaže kao tvrtka iz pakla?
-
Što učiniti kada se promijene šefovi kriteriji?
-
Jeste li i Vi „crna ovca“ u svojoj firmi?
-
Reorganizacija? Spašavaj se tko može!
-
Kako se postaviti prema šefu koji je Dr. Jekyll i Mr. Hyde?
-
Kako izaći na kraj s kulturom sastančenja?
-
Kako se nositi sa stresom i nelagodom na novom poslu?
-
Što kada zaposlenici odbijaju edukaciju?
-
Kako izaći iz uloge 'Katice za sve'?
-
Kako postati šef dojučerašnjim kolegama?