Kako preživjeti degradaciju?

Pitanje:

Nakon nešto dužeg izbivanja zbog bolesti, vratio sam se na posao gdje me dočekala neugodna novost. Naime, smjenjen sam s pozicije menadžera odjela na poziciju referenta. Ono što me muči je da su mi djelatnici kojima sam do jučer bio šef sada kolege i teško se snalazim u toj ulozi. Do jučer sam im delegirao posao i prozivao za loše obavljene zadaće, a danas ih moram pitati za pomoć vezanu uz operativni dio posla. Otkad sam se vratio sve je ok, ali očekujem prije ili kasnije neku „minu“ tj. pretpostavljam da bi se mogla desiti...

Odgovor:

Budući da u Vašem tekstu razabirem opis prilično zahtjevne situacije, ali ne i pitanje, osvrnula bih se načelno na nju.

Strateški gledano, možda je odluka koju su Vaši nadređen donijeli temeljito promišljena i opravdana., a možda i nije. Ono kako je izvedena, ostavlja promatrača (u ovom slučaju, mene!) u čudu. Kako navodite, naprosto ste se vratili s bolovanja i naprosto ste degradirani u referenta.

Nedostaje tu nekoliko međukoraka (npr, negativnog feedbacka tijekom prethodnog rada, najave, a onda i pripreme uvođenja promjene, prijelaznih faza itd). Dakle, ako ste na bolovanje otišli kao uspješan menadžer, postoji opravdan razlog za brigu oko načina donošenja odluka i njihove provedbe u Vašoj kompaniji.

No ne čujem da Vi preispitujete ovdje tu odluku već tražite za sebe novo mjesto „pod suncem“ što je racionalno i zapravo najvažnije u ovom trenutku.

U svakom slučaju, ovog časa je i za Vas i za kolege trenutna situacija nelagodna te, kao i Vi, i oni traže novi način odnošenja. Bilo bi prirodno da Vam je u neku ruku ego povrijeđen (premda to ne spominjete), kao i da eventualno netko od kolega likuje, posebno netko s kim niste imali najbolju suradnju. Tragom navedenog, u ovoj ranoj fazi, očekivana bi bila određena količina zamijeranja i rezigniranosti s Vaše strane, kao i zbunjenosti, a možda i ironičnih komentara s njihove. Krajnji učinak ove odluke na cijeli kolektiv je - sjeme straha. Poruka „svi ste vi zamjenjivi“, vrlo česta parola nemuštog rukovodećeg kadra, je (još jednom) poslana.

Imajte na umu da će ovaj period nove unutrašnje podjele poslova i odgovornosti trajati sljedećih nekoliko mjeseci, kao i Vaše uvođenje u operativni dio posla. Postoji li novi menadžer odjela? A ako ne, tko je odgovoran na višoj instanci? Naime, sad je netko iznad Vas odgovoran za podjelu poslova, u što spada i Vaše uvođenje u operativu. Naravno, neki od kolega će Vam rado pružiti ruku, no drugi to neće sami od sebe napraviti ako im netko taj zadatak ne delegira.

Vi više ne možete delegirati, ali možete ukazati onima iznad sebe da je bitno i sustavno Vam pružiti podršku. To je i njima važno kako kvaliteta posla ne bi pala, stoga neće škoditi da ih blago podsjetite na to.

S ovako malo podataka, teško je predvidjeti kako će ovaj period proteći. To uvelike ovisi o tome kakav ste menadžer bili. Jeste li bili, prije svega, pravedni prema svojim zaposlenicima? Jeste li bili suradljivi, otvoreni za ideje i prijedloge? Čak i ako ih nekad nije bilo moguće provesti u praksi? Kada ste ih prozivali, kao što kažete, je li to bilo vezano uz zadatak ili više na osobnoj razini? Odgovori na ova pitanja mogu Vam ukazati na smjer u kojem će se graditi novo-stari odnosi. Naime, ako ste zaslužili poštovanje svojih donedavnih zaposlenika, tada ćete ga vrlo vjerojatno zadržati s „novim“ kolegama.

Dokazano je da ste ranjivi.

Naravno, svi smo ranjivi, no snažnije na nas djeluje kada postane očito i u praksi. Na neke ljude svjesnost o ranjivosti djeluje tako da postanu razdražljivi, inatljivi, često svađalački raspoloženi ili se pak povuku, izgube samopouzdanje i inicijativu pa neki postanu i depresivni. Na druge osvještavanje vlastite ranjivosti djeluje tako da zadrže „hladnu glavu“, ne traže krivca već rješenja, koriste svoje šire kompetencije kako bi nenametljivo i suradnički doprinijelikvaliteti rada, a istovremeno počinju na neki način uživati u manjoj količini odgovornosti.

Na Vama je da vidite kojoj od ove dvije skupine pripadate... Drugoj, nadam se!