Pitati druge za mišljenje je znak mudrosti, a ne slabosti...
Odrastanjem i osobnim iskustvom u privatnom i poslovnom životu, svi smo mi razvili određene stavove, načine, strategije kojima se rukovodimo kada je u pitanju obavljanje posla. Oni kao da tvore neki nevidljiv okvir unutar kojeg se kreću naše misli, znanja, ponašanja, ali i emocije. Taj okvir je u mnogim situacijama naše bogatstvo i izvor samopouzdanja.
No on jednako tako može biti i izvor naših ograničenja. Upravo zato što se radi o okviru, nekad „ne vidimo“ van njega. Ne vidimo druge mogućnosti, nove argumente i drugačije načine kako postići određeni cilj. U tim situacijama nam od velikog značaja može biti tuđe mišljenje u koje je naravno utkano drugačije iskustvo, stavovi i uopće perspektiva. Ono nam može ponuditi vrijednu alternativu, dati osvježenje našim strategijama ili postaviti neko konkretno pitanje koje potpuno mijenja naš fokus gledanja na situaciju.
Tuđe mišljenje možemo i ne moramo uvažiti, ali nam definitivno daje mogućnost da proširimo vlastiti okvir, a time i produbimo osobnu mudrost.
No on jednako tako može biti i izvor naših ograničenja. Upravo zato što se radi o okviru, nekad „ne vidimo“ van njega. Ne vidimo druge mogućnosti, nove argumente i drugačije načine kako postići određeni cilj. U tim situacijama nam od velikog značaja može biti tuđe mišljenje u koje je naravno utkano drugačije iskustvo, stavovi i uopće perspektiva. Ono nam može ponuditi vrijednu alternativu, dati osvježenje našim strategijama ili postaviti neko konkretno pitanje koje potpuno mijenja naš fokus gledanja na situaciju.
Tuđe mišljenje možemo i ne moramo uvažiti, ali nam definitivno daje mogućnost da proširimo vlastiti okvir, a time i produbimo osobnu mudrost.