Ljudi su spremni pridržavati se smislenih pravila...

Svaki sistem (dinamika između dvoje ili više ljudi) sadrži određen broj pravila, od obitelji, malog obrta, glazbenog sastava, župe, škole do sportske momčadi, korporacije, ministarstva, države pa i šire. Neki sistemi imaju neformalna, gotovo neizrečena pravila ili pak ona koja se generacijama prenose, dok drugi imaju niz pravilnika, aneksa, zakona. Nekad neformalna pravila imaju jaču moć od onih koja su donesena u pismenoj formi.
Pravila su nam potrebna kako bismo se znali ponašati, biti dio sistema, kako bismo znali koje su nam mogućnosti i gdje su granice. Bez određene količine pravila, ljudi u organizaciji su prepušteni sami sebi, odnosno svom „unutrašnjem satu“, svojoj kreativnosti, a nekad i dovitljivosti. To na prvi pogled može izgledati zabavno, no crpi puno energije, stvara pritisak na pojedinca i djeluje (a u svojoj biti i jest) kaotično.
Smislena pravila su ona koja štite, postavljaju normu i daju poticaj za razvoj. Kada ih razumiju i vide njihovu svrhovitost, ljudi su ih se spremni pridržavati. U sistemu koji postavlja previše bilo pisanih, formalnih, bilo neformalnih pravila, ljudi mogu izgubiti motivaciju, kreativnost, pa i iskazivati neki od oblika otpora (probijanje rokova, dugo administriranje, učestala bolovanja i sl.)