Nitko nije imun na iskrenu pohvalu...

Svi imamo određene psihološke potrebe u odnosu s drugim ljudima. Jedna od njih (i u poslovnom i u privatnom okruženju) je upravo potreba za pohvalom. Pohvala je prepoznavanje praćeno zahvalnošću. Prepoznajemo kada svjesno govorimo o određenom ponašanju, iskoraku, uspjehu druge osobe. Time što govorimo o onome što smo prepoznali, dajemo tome važnost, dakle radi se o nečemu na čemu smo zahvalni. „Premda je sastanak bio zahtjevan, ti si ostao pribran i fokusiran. To mi je bilo od velike pomoći“. Ovo je primjer prepoznavanja „začinjenog“ zahvalnošću.
Verbalne pohvale su nam svima potrebne kako bismo dobili uvid u one sposobnosti i vještine koje drugi ljudi prepoznaju u nama. Služe nam kao svojevrsna ogledala, energiziraju nas i oplemenjuju našu sliku o nama samima. Ne određuju, ali svakako oplemenjuju. Postoje ljudi kojima su draži drugi oblici prepoznavanja (napredovanje, nagrade, bonusi, povećanje plaće i sl.), no nitko nije imun na iskrenu pohvalu.
Iskrena pohvala nas ne može „razmaziti“, učiniti oholima niti umišljenima. Laskanje može.