Kako se nositi sa stresom i nelagodom na novom poslu?

Sjećate li se svog prvog dana na novom radnom mjestu? Pamtite li uopće išta osim treme, nelagode i osjećaja beskorisnosti? Postoji li neka čarobna formula kako prevladati uhodavanje?

Pitanje:

Možda će Vam moj problem zvučati čudno, no meni predstavlja ogroman stres. Nakon što sam 12 godina radila na istom radnom mjestu (prvom u životu!), prijavila sam se na natječaj gdje su tražili zaposlenika mog profila i dobila posao! Da se pohvalim, bez rodbinskih veza! Uslijedio je otkazni rok iz prve firme, a onda je došao i taj ponedjeljak...Imala sam veliku tremu i pritisak da ostavim dobar prvi dojam među kolegama. Od prvog radnog dana prošlo je više od tjedan dana, a ja i dalje osjećam nelagodu, pokušavam zapamtiti lica, i ne ide mi, a tek imena... Strašno! Osjećam se glupo i nedoraslo, i pitam se hoće li to proći. Ljudi u ovoj firmi su prilično otvoreni i srdačni, pitaju me za mišljenje pa i pozivaju na pauzu, ali kako nisam opuštena u njihovom društvu, djeluje mi da ispadam ili suhoparna ili pomalo bedasta.

Što mislite, da li sam pogriješila što sam promijenila firmu? Imate li prijedlog kako da ovo riješim?

Odgovor:

Vaš problem mi nikako ne zvuči čudno i vjerujem da Vam novo radno okruženje predstavlja veliki stres. Također, mislim da se većina ljudi koji prijeđu u drugu firmu nakon dugo vremena osjeća vrlo slično Vama. Kod nekih osoba trema, nelagoda i osjećaj da smo „poglupili“ traje duže, kod drugih pak kraće, no neminovno je da se nešto od navedenog osjeti kod promjene.

Nakon 12 godina vjernosti prvoj firmi, sigurno ste imali dobar razlog da potražite novo radno mjesto. Stoga ne, ne mislim da ste pogriješili u procjeni. Ali ajmo ovako: recimo da mi kažete da zadnjih 12 godina nosite kvalitetne i udobne cipele koje su Vam i dalje drage, ali ste ih odlučili zamijeniti. Pa ste neki dan kupili nove, koje Vam se sviđaju, ali ipak..nije to to. Drugačije Vam stoje, nisu toliko udobne, a i sami sebi ste pomalo neobični u njima. Što bih Vam odgovorila? Rekla bih Vam da si date vremena. Jer, unatoč prednostima novih cipela, potrebno Vam je određeno vrijeme da se naviknete na njih. Ako vratimo stvari u radni kontekst, mislim da ste donijeli odluku na temelju valjanih razloga, ali isto tako vjerujem je nemoguće adaptirati se u novu okolinu preko noći.

Da ste netko tko je do sada promijenio 3,4 ili više radnih mjesta, imali biste više „utakmica u nogama“ s navedenim osjećajima i vjerojatno promjenu ne biste doživljavali tako burno.

Znate li koje je „ključno pitanje“ većine novozaposlenih prvog dana?

„Gdje je WC?“

Možda zvuči smiješno, no upravo su takve elementarne informacije bitne da bismo „preživjeli“. Tek kad savladamo ovu razinu informacija, počinje nam se vraćati samopouzdanje a s njime kao da se vraća i inteligencija. Naravno, nismo je bili izgubili, naprosto je naš mozak bio obasut stotinama novih/nepoznatih informacija i trebalo mu je vremena da ih procesuira.

Dakle, prvi način na koji si možete pomoći je da imate strpljenja sa samom sobom.

Osim toga, pred Vama su tjedni u kojima imate priliku postavljati puno pitanja, sticati uvide i razumijevanje u procese. Sada kada ste novi, većina kolega će Vam rado pomoći, objasniti ili Vas uputiti. Možda Vam ovaj čas ne djeluje tako, no to je velika privilegija. Za npr godinu dana, podrazumijevat će se da ste sa svime upoznati pa je tada i odgovore teže dobiti. Stoga dozvolite sebi taj otvoren, informativan, znatiželjan (u pozitivnom smislu) pogled na stvari i događaje i pitajte. Tim više što navodite da su Vam kolege otvoreni i srdačni, a to je veliki plus!

Također, razmislite o tome da verbalizirate ono što Vam se događa s nekim od novih kolega. Pri tome ne mislim da dublje preispitivanje, može Vam biti dovoljno reći nešto kao „trebat će mi vremena da absorbiram ovu količinu informacija“ ili „zbunjuje me povezivanje novih lica i imena. Nadam se da mi kolege neće zamjeriti“. Ili nešto treće što je adekvatno i istinito. Ponekad je dovoljno izreći što nam se dešava kako bismo smanjili unutrašnji utjecaj emocija. Kad ih jednom izrazimo, kao da paralelno splasnu iznutra. Vjerujem da ćete kao odgovor dobiti razumijevanje i podršku, a možda i „tako je i meni bilo..“ misao, a onda i anegdotu vezanu uz njihov početak rada.

Neka istraživanja kažu da nam je potrebno i do 6 mjeseci kako bismo oslobodili sve svoje potencijale na novom radnom mjestu. Odnosno, kako bi nam nove cipele postale omiljene.

Strpljivo i hrabro koračanje Vam želim!